U samom trešnjeviku i oko njega je izgrađeno više stotina metara suhozida kao tradicionalne gradnje i baštine ovog kraja, zatim šetnice i mjesta za odmor gdje se može u ugodnom ambijentu odmoriti uz kavu ili neko jelo. Poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo gospodina Poljarića, Trešnjevik Orguz se nalazi iznad sela Orguz na poziciji koja omogućuje pogled na cijelo Livanjsko polje i sam grad Livno. U ovom kraju suhozidi su tradicija, pa čak i svojevrsna materijalna baština. Upravo suhozidi su izgrađeni izuzetno zanimljivo prateći uspone i padove terena te vodeći računa o samoniklim divljim trešanja za buduće plemenite vrste. U izgradnji samih suhozida kao što tradicija i zaštita prirode nalaže ne koristi se nikakvo vezivno sredstvo poglavito ne kemijskog sadržaja. Naime, suhozidi se rade tako da se da kameni preklapaju ili se stavljaju kao klinovi čime se postiže dobra statika i jako zanimljiv izgleda objekta u skladu okoliša. Sve je rađeno u skladu s prirodom uz visoko pridržavanje ekoloških standarda u očuvanju okoliša tako da i voćke koje sada već rađaju su svojevrstan dar prirode. Naime, na sve divlje podloge koje je priroda dala Jakov Poljarić cijepio (kalemio) plemenitim sortama, trešanja, krušaka, višanja jabuka, šljiva, breskava, marelica, mušmula, smokava, drijena i grožđa. U tršnjeviku postoji 30 vrsta plemenitih trešanja, preko 30 vrsta krušaka, jabuka i svih ostalih voćaka gore nabrojenih. Kao posebnu zanimljivost može se istaknuti jedna nešto starija divlja kruška koja je oplemenjena s desetak vrsta krušaka a također postoji jedna trešnja s preko više od 10 vrsta trešanja. Zanimljivo je vidjeti na istom stablu bijele, crvene, žute i crne trešnje kao što je Crni Tatarin ili Crna Kutjevačka. Boravak u Trešnjeviku bi se moglo nazvati pravim odmorom za dušu i tijelo. Mještani sela Orguza rado posjećuju ova nevjerojatno ugodan prostor jer kao takav ima pozitivan učinak na ljudski organizam. Na ovom poljoprivrednom gospodarstvu zastupljen je potpuno ekološki uzgoj autohtonih starih sorti koje ne zahtijevaju uporabu kemijskih sredstava. Takvim uzgojem se štiti priroda, zemlja i podzemne vode je nikakvi kemijski agensi ne odlaze u zemlju. Gospodin Poljarić smatra da nema bolje zaštite prirode od podizanja voćnjaka na divljim podlogama koje su se potpuno prilagodile klimatskim uvjetima te kao takve ne zahtijevaju uporabu kemijskih zaštitnih sredstava a ljudi jedu zdravo voće.